Dugo me nije bilo i puno toga se dogodilo od zadnjeg posta. Ako ne i previše.

Doživjeli smo nova iskustva. Stvorili nova prijateljstva. Promijenili životne obzore.

Odrasli smo!

Puno se toga dogodilo.

Promatrajući stare postove ne pronalazim njihov smisao, ne pronalazim sebe. Otkrivam neku drugu, mladu, nerealnu te ponajviše nezrelu osobu koju sam nekoć poznavala više nego ikoga. "Viva la revolucion!"-vikala je. Nije poznavala dobro, već samo zlo. Postoji puno postova koji stoje među otpadom, zaboravljeni. Ona ih je obrisala kad je shvatila što je pisala, takve gluposti, takve idiotarije, koje zaista nisu ni trebale ikad biti objavljene!

Nje više nema.

Obrisana je isto kao što su obrisani i ti postovi. Nije zaslužila da je se sjećamo.

Sada sam ja tu i nastavljam njen put. S novim, realnijim i pozitivnijim pogledima na život.
Nije me briga hoće li itko pročitati ovaj post, ni najmanje. Dok je njoj do toga uvijek bilo stalo. Bila je sebična. Jako.

Postala sam ja! Postala sam ono što sam uvijek željela biti. I zbog toga sam jako ponosna na sebe. Naravno, nije uvijek sve idealno, ali kog' briga. Sve uvijek na kraju dođe na svoje. Prije ili kasnije.

19.09.2006. (16:24) - Prvi objavljeni post. Što znači da sam već stvarno jako dugo tu.

I mislim da je konačno došlo vrijeme da ja odem odavde zauvijek.
Ostavim prošlost. Krenem u budučnost.

Hvala svima koji su posječivali ovaj blog!

Pozdrav !

*Bluebell